Skip to content

+385 98 416600
Marija

Kod Veterinarskog fakulteta
Zagreb

O NAMA

 

  • Marija, mag. appl. chem. i Bebe, doggy asistent
  • umjesto doktorata otišla u smjeru rada sa psima (životni san i bolji životni put)
  • stvoren WOLFIE: ideja, koncept, brand, centar za dobrobit pasa
  • iskustvo sa psima od šeste godine života (šetanje, održavanje, socijalizacija, treniranje, dresura): tornjaci Kon, Clyde i Bagi, maltezer Luce i mješanac hrvatskog ovčara i špica Bebe
  • iskustvo s dresurom ostalih životinja: papige Miki i Piki, zlatna ribica Dora, činčila Milica, zec Martica, štakorica Miška
  • rad s konjima, piranjama i guskama
  • učenje teorije iz tekstova, seminara, videa, znanstvenih članaka i razgovora sa stručnjacima kroz cijeli život

NAŠA PRIČA

WOLFIE ekipa smo moj Bebe (2021.) i ja (1994.), uz beskonačnu podršku mog partnera Pabla 🙂 Završila sam Primijenjenu kemiju na FKIT-u i radila na razvoju novih materijala na Institutu Ruđer Bošković. Kad je došao trenutak da biram između doktorata koji su mi gore ponudili i ostvarivanja sna u radu sa psima, odabrala sam ono za što sam se pripremala cijeli život – volim znanost, ali pse volim još više. I tako sam na ljeto 2022. otvorila obrt i hrabro uskočila u poduzetnički svijet. Odabrati djelatnost s kojom se hoćeš baviti nije bilo lako. Oduvijek sam imala plan otvoriti uzgajivačnicu i azil, često se javljala i ideja o salonu za pse, a odgoj i socijalizacija pasa su bili prirodan odabir s obzirom na iskustvo u tom području. Nije trebalo dugo da konačno odlučim stvoriti brend koji će biti sve to i još više od toga. Plan je bio jednostavan. Započeti s jednostavnijim uslugama i s vremenom pokretati sve kompleksnije. Cilj je vrlo jasan. Pružiti psima u Zagrebu sve što trebaju na jednom mjestu, a s ciljem povećanja njihove kvalitete života. Stvoren je WOLFIE, ideja, koncept. I činimo sve da WOLFIE postane centar za dobrobit pasa i da pruža apsolutno sve što jednom psu u životu može zatrebati.

ISKUSTVO

Od šeste godine živim sa psima, a fascinacija s njima doseže i ranije djetinjstvo. Gdje god sam mogla saznati nešto više o psima, iskoristila bih priliku i kao spužva upijala znanje svih oko sebe. Život me prožvakao i ispljunuo negdje na drugu stranu, međutim strast prema psima nije nikada prestala. Iako nisam radila sa psima nekoliko godina u dvadesetima, iskoristila bih svaki slobodan trenutak da naučim nešto novo ili se podsjetim nečeg naučenog. Prirodna intuicija i razumijevanje govora pasa su moje vrline koje sam vrlo rano pokazala. Već sa 8 godina šećem našeg reaktivnog tornjaka Kona, a s 10 godina ga samostalno izvodim van i vješto se snalazim s agresijom prema drugim psima. Odlučnost i hrabrost te poznavanje pseće psihologije već u toj dobi omogućila mi je neprocjenjivo iskustvo u radu sa psima. Prvo štene koje sam samostalno odgajala je bio Clyde, također tornjak. Clyde je bio samnom 15 mjeseci do navršenih godinu i pol, tako da sam već sa 13 godina imala prvo iskustvo u odgoju i iz prve ruke prošla kroz faze razvoja šteneta i mladog psa. Kon i njegov sin Clyde su bili izložbeni psi tako da sam puno znanja i iskustva stekla i na izložbama. Kad sam imala 17 godina uginuo je naš Kon, a nedugo nakon toga mi je na skrb došla Luce. Luce je bila odrasli maltezer s nekoliko problema u ponašanju zbog česte promjene privremenih nakon smrti vlasnice. U pola godine koliko je bila kod nas sam joj pomogla koliko sam mogla kako bi bila spremna za svoj novi dom. Luce više nije reagirala na dodirivanje i maženje i puno manje je čuvala hranu. Osim toga, njenu frizuru sam sama održavala tako da sam se tad prvi put susrela i sa šišanjem pasa. Luce je nakon nas sretno udomljena. Nakon srednje škole u moj život dolazi još jedan tornjak, Bagi. Bagi je bio pas kojeg smatram baš svojim prvim psom. I s njim prolazim kroz sve faze odrastanja i posebnu socijalizaciju za život u gradu. Bagi je bio samnom do svoje treće godine kad smo ga zbog seljenja iz kuće u stanove na nekoliko mjeseci dali na čuvanje. Nažalost, u tom periodu Bagi je uginuo i zbog slomljenog srca na neko vrijeme sam se odmaknula od psećeg svijeta. Narednih nekoliko godina puno čitam o novim saznanjima u odgoju pasa, novim metodama i tehnikama, različitim pristupima i psihologiji pasa. Bogato iskustvo daje mi priliku da savjetujem prijatelje i rodbinu oko psećih tema i briga, a u konačnici me i dovodi do statusa tete čuvalice za malu buhtlicu iz Udruge Indigo. Jednom kad je ta mala buhtlica dospjela u moje ruke i podsjetila me na sve što psi pružaju i tu prirodnu naklonost koju imam prema njima, nije bilo druge nego da buhtlica postane moj suputnik. Bebe je došao s 4 mjeseca, direktno s terena s izraženim strahom i anksioznošću. On je jedan od razloga zašto sam se odlučila vratiti u pseći svijet i pružiti drugim psima ono što sam pružila i njemu – sigurnost, nadu, spas. Bebe je danas mangup koji je stasao u samopouzdanog mladog psa, psa građanina, gradskog dečka. Danas s njim pomažem i drugim psima da svoj život provedu sretni i kao dio socijalizirane građanske sredine.

Osim pasa, kroz život sam imala i dresirala i druge životinje. U ranom djetinjstvu smo imali papige Miki i Piki koje sam učila dati pusu. Par godina nakon sam dobila svoju prvu zlatnu ribicu Doru koja je doživjela 10 godina. Znala je skočiti, pratiti prst i zaroniti do dna. Krajem osnovne škole u moj život dolazi činčila Milica, umirovljena pokusna životinja. Kod nas je provela svoje zadnje 4 godine uživajući u skakanju i maženju nakon intenzivne resocijalizacije koju sam joj pružila. Nakon Milice na poklon dobivam zeca Marticu koja je samnom izlazila u grad, znala skočiti kroz ruke i stati na zadnje noge. Za vrijeme osnovne i srednje škole povremeno volontiram u konjičkom klubu Almina potkovica gdje sam i završila školu jahanja. Tijekom fakulteta sam imala štakoricu Mišku. Miška je samnom išla u grad spavajući u kapuljači, kapi ili na trbuhu ispod majice, znala je doći na poziv, napraviti krug, dati pusu i stišati se. Doživjela je kod nas 4 godine. Uz sve sam kroz život pomagala i sestri brinuti o piranjama i guskama koje je impulzivno kupovala x) Ova iskustva dala su mi priliku uočiti sve sličnosti i razlike pasa i ostalih životinja te naučiti razne metode dresure i u konačnici odgoja.

Bogato iskustvo u radu sa životinjama, a posebice psima, u kombinaciji sa znanstvenom pozadinom daje mi jedinstvenu perspektivu u odgoju i dresuri pasa. Zbog razumijevanja pasa mnogi bi me nazvali šaptačicom psima; za druge sam kinolog amater zbog hiperfokusa na prikupljanju znanstvenih informacija o psima; neki bi me nazvali trenericom, neki čuvalicom. Kako god me nazivali, možete biti sigurni da svim psima pristupam kao što bih svojima i da imam iskustva, znanja, snage i volje pomoći svakom psu kojeg upoznam. Pa makar to značilo uputiti vas nekome za koga mislim da će vam moći pomoći bolje.

Mi smo WOLFIE – Sve za pse. I nastojimo dati sve od sebe da podignemo standard života pasa ljubimaca i njihovih vlasnika. Javite nam se s povjerenjem, može i s nepovjerenjem. Koje god pitanje ili problem imate, zajedno ćemo naći rješenje koje je u najboljem interesu za vašeg psa.